Ovih dana slušamo da je Milanović po Plenkoviću ruski igrač, a Milanovićeve pristaše se zgražaju nad time da je Plenković zvao srbijanskog nacionalističkog predsjednika Vučića u Dubrovnik, dok Milanovića, hrvatskog predsjednika, nije pozvao.

Hrvatska u razmaku od nekoliko mjeseci, ponovo doživljava detaljno pripremljenu predstavu, u kojoj galama treba prekriti stvarni život u Hrvatskoj, a hrvatske građane emocionalizirati kako ne bi razmišljali o cijeni kečapa ili rajčice, kako ne bi razmišljali o svojim plaćama koje su u Europi ispodprosječne, kako ne bi razmišljali o teroru lihvarskih agencija, kako ne bi razmišljali o najlažljivijim medijima u Europi.

Stanje u Hrvatskoj izgleda kao kada je teško ranjena osoba dovezena na hitni prijem u bolnicu, a liječnici ga ignoriraju, jer se svađaju o boji zavjesa na hitnom prijemu.

Dakle, iz Hrvatske konstantno odlaze ljudi, sva vitalna državna područja su u slobodnom padu, a cjelokupna javnost bavi se time tko je za Ruse, a tko za Ukrajince. Od početka tog rata govorim da Hrvatska nije pozvana rješavati međunarodne sukobe; mi trebamo dati svoj obol žrtvama rata, ali od međunarodnih sukoba raditi unutarnjopolitičku temu jest obična i u potpunosti jeftina manipulacija.

Jer, taj pacijent koji krvari jest stanje u kojemu se Hrvatska nalazi, a liječnici koji se bave ne-relevantnim temama jesu današnji hrvatski političari.

Najnovije informacije vezane uz pogibiju trojice pomoraca Jadrolinije, jest dokaz da je Hrvatska u neviđenoj krizi – ne samo pravno-politički, već i u teškoj moralno-etičkoj krizi.

Ministarstvu prometa je trebalo više od dva mjeseca da utvrdi kako nije bilo ljudske pogreške u strašnoj tragediji u kojoj je poginulo troje pomoraca Jadrolinije, Boško Kostović, Marko Topić i Denis Šarić.

Nekoliko dana poslije te tragedije, nakon što sam se konzultirala s nekoliko stručnjaka, napisala sam da je ljudska pogreška isključena, da je riječ o tehničkom kvaru, da su na tehnički kvar upozoravale različite osobe – od sindikata do predsjednika Nadzornog odbora Jadrolinije – te da Uprava Jadrolinije ništa nije učinila zato što se bavila nečim drugim: bavila se punjenjem vlastitih džepova, a posljedica jest smrt trojice pomoraca.

Ono što je svakog razumnog čovjeka šokiralo jest da u nacrtu izvješća (što je klasična plenkovićevska manipulacija, kao i samo odugovlačenje) problem prestane postojati. U tom nacrtu je direktor Jadrolinije, David Sopta, označen kao isključivi krivac za tu nesreću, te je taj čin okarakteriziran kao prekršaj.

Znači, skriviti smrt troje ljudi, u hrvatskoj pravnoj močvari je prekršaj, a objava na Facebooku protiv Plenkovića je kazneno djelo. Doista neviđeno!

Uistinu, hrvatski građani su pacijent koji krvari, a liječnici se prave da ga uopće ne vide. Država u kojoj je život prestao imati ono značenje koje po Ustavu i po civilizacijskim dostignućima mora imati, takva država jest u teškoj krizi.

Na ovu skandaloznu priču oko Jadrolinije saborska oporba se nakon dva mjeseca probudila iz ljetnog sna, i sada bi Most tobože radio nekakvu interpelaciju da se utvrde činjenice. Ja ih pitam – koje činjenice?

Što treba utvrditi? Smrt trojice pomoraca? Treba li utvrditi činjenicu da je Jadrolinija platila tri katamarana i dobila dva, a procjenjuje se da je samo na tom poslu Jadrolinija oštećena za 4,5 milijuna eura? Koje to činjenice treba još utvrditi, gospodo iz Mosta?

Koliko ćemo dugo dokazivati da je Plenković šef korupcije u Hrvatskoj? Da Državno odvjetništvo djeluje protivno zakonima i europskoj pravnoj stečevini i da je na kratkoj uzici izvršne vlasti?

Jer, u svakoj bi državi direktor Jadrolinije već bio uhićen; i resorni ministar Oleg Butković bi već davno bio uhićen, jer se korupcija u tom resoru ne da više skriti – od Hrvatskih željeznica do Jadrolinije. Ali ne, za Most i SDP treba utvrditi činjenice.

Most je dokazano nedorastao političkim problemima, to su pokazali u nekoliko navrata, a SDP-ovci ne smiju govoriti o Jadroliniji jer će se onda početi govoriti o njima i njihovoj fazi Jadrolinije, u kojoj se na identičan način kriminalno poslovalo. Dakle, ovdje je sve jasno: oporba šuti i pravi se slijepa – što iz ucjenjivosti, a što iz razloga što su prihvatili biti dekor današnjoj vlasti.

I onda valja spomenuti jednu osobu za koju sam zbog njegove uloge u Domovinskom ratu uvijek iskazivala svoje poštovanje, Stipu Mlinarića – Ćipu. Njegove zasluge u Domovinskom ratu i njegova muka u srpskom koncentracijskom logoru će ostati trajne. Međutim, i njegovo političko djelovanje će, nažalost, postati mjerna jedinica prevare, častohleplja i pohlepe. Ono je rijetko viđeno i izrazito sramotno.

Taj Ćipe se u slučaju Jadrolinija pravi nemušt i pokazuje potpunu bezosjećajnost za poginule pomorce Jadrolinije. Dakle, štititi Plenkovićev sustav i njihovu odgovornost za smrt trojice pomoraca, jest najsramotnija rabota koju je moguće u politici počiniti, a upravo to Ćipe radi. Braniti korupciju oko Jadrolinije kako bi zadržali politička pozicije, jest ispod svake ljudske razine.

Vratimo se na početak teksta. Milanović je početkom kampanje za parlamentarne izbore počeo izvoditi show najavljujući da će on biti budući premijer, te je kao aktualni predsjednik sudjelovao u kampanji.

Sada vidimo da je to bila dogovorena priča s Plenkovićem, jer su kroz galamu oko Milanovića, o tome smije li on ili ne smije sudjelovati u kampanji, korumpirani mediji dobili opravdanje da ni o čemu drugome ne pišu osim o svađi Milanovića, Plenkovića i tada Olega Butkovića, bez da je ta svađa imala bilo kakvu supstancu.

Jer, da nije bilo te manipulacije, onda bi se govorilo o pola milijuna ljudi koji su otišli iz Hrvatske, govorilo bi se o cijeni mlijeka i jaja, o razaranju poljoprivredne proizvodnje, o afričkim plaćama i natprosječnim europskim cijenama.

Ta njihova navodna svađa je obična manipulacija i onemogućavanje stvarne rasprave o stvarnim problemima koja Hrvatsku opterećuju.

Po istom modelu galame, Plenković je pozvao Aleksandra Vučića u Dubrovnik, kako bi Milanović ispao žrtva, i sad će se naklapati da Milanovića Rusi financiraju. Priča o tobožnjem ruskom financiranju Milanovića i srpskom financiranju Plenkovića jest obična laž.

Ni Plenkovića, ni Dragana Primorca, ni Jandrokovića, ni Hajdaš Dončića, ni Milanovića, ni Tomislava Tomaševića ne financiraju ni Rusi, ni Englezi, već hrvatski porezni obveznici. Jer, ove navedene osobe uspostavile su takav sustav u Hrvatskoj u kojem se visokim porezima i različitim nametima hrvatske građane pljačka, a zatim se taj novac sustavno krade.

Kečap koji u Njemačkoj košta 2 eura, u Hrvatskoj je 4,50 eura. Inženjer strojarstva s 8 godina radnog staža u Njemačkoj zarađuje oko 4 tisuće eura, a u Hrvatskoj 1300 eura. Za tu činjenicu nisu odgovorni ni Vladimir Putin, ni Joe Biden – već Andrej Plenković, Zoran Milanović, Ivan Turudić i ostala družina.

U Hrvatskoj imamo političare koji u načelu vrijeđaju inteligenciju hrvatskih građana, jer sporedne teme nameću kao ključne teme, a koje nikakve veze nemaju sa svakodnevnim životom hrvatskih ljudi ni s onim problemima koji ih svakodnevno tište. To vam je kao kad bolesnoj osobi koja ima tešku upalu i probleme s različitim organima, govorite da promijeni kaput pa će joj biti bolje.

Ne, organi se moraju izliječiti, bubrezi ili pluća, da bi organizam bio zdrav. U Hrvatskoj valja smijeniti čelne osobe u državnim institucijama, koje su plaćene kako bi rješavali probleme hrvatskim građanima, ali to ne rade – i zbog toga imamo tu društvenu deformaciju niskih plaća i visokih cijena te općedruštvenu depresiju.

Dakle, Hrvatska neće riješiti ukrajinsko-ruski rat, ali Hrvatska može riješiti da godišnje ne odlazi 10 milijardi eura na korupciju, da Hrvatska narodna banka radi po zakonu i u interesu hrvatskih građana (a ne za banke i lihvarske agencije), i da Jadrolinija ne plati tri broda i dobije dva; to Hrvatska može riješiti.

Možemo riješiti da nam institucije rade svoj posao, što će značiti društveni napredak i spokojan život hrvatskim ljudima.

A upravo zbog svega navedenog Odlučnost i Pravednost nema alternativu, jer mi za razliku od Mosta nemamo straha od moćnika, od raznoraznih korumpiranih tiskovina ili Internet portala; niti smo korumpirani, niti smo u službi korupcije kao što je to Domovinski pokret; niti smo kompromitirani kao što je to SDP; niti smo stranka koja se zove HDZ, a koja nije stranka, već je u biti organizacija za zaštitu međusobnih interesa; i naravno to nije hrvatska stranka – to je nekada bila!

Hrvatskoj treba politika koja će uvesti reda.

Zato treba sve u Hrvatskoj okupiti uz OIP-ovu politiku, sve one koji žele pravednost, red i prosperitet.