Na današnji dan 1998. godine sveti papa Ivan Pavao II proglasio je kardinala Stepinaca blaženim. Na misi u Mariji Bistrici nazočili su dužnosnici svih političkih usmjerenja predvođeni predsjednikom Tuđmanom.
Nakon 25 godina u Mariji Bistrici, na misi na kojoj se obilježavalo proglašenje Stepinca blaženim, nije bio nitko od državnih dužnosnika, ni Plenković kao čelnik vlade, ni Jandroković kao predsjednik Sabora, ni Milanović kao predsjednik države. Ova činjenica jest ujedno i simbolički prikaz današnjeg stanja u Hrvatskoj.
Hrvatskom upravljaju osobe kojima do Hrvatske, ni do njezinih građana uopće nije stalo. Vodeće osobe u Hrvatskoj otvoreno demonstriraju da im je jedino stalo do osobnih interesa, a nacionalni interesi za njih ne postoje.
Jer, Alojzije Stepinac, osim svoje svetosti u kršćanskom smislu, ima ključnu nacionalnu ulogu za Hrvatsku Državu te hrvatski narod u cjelini.
O Stepinčevoj hrabrosti i pravednosti govorili su svjetski državnici i uglednici. Tako državnik i dobitnik Nobelove nagrade Winston Churchill 1946. u britanskom parlamentu govori o Stepincu kao žrtvi montiranog komunističkog procesa, dok Louis Brier, predsjednik američkih Židova, te iste 1946. govori o Stepincu kao istinskom prijatelju i zaštitniku Židova, te rijetkom borcu protiv nacističkih zločina. Stepinac je, kaže Brier, bio neustrašivi borac protiv nürnberških rasnih zakona kada je to bilo izrazito opasno.
Svatko normalan u Hrvatskoj i Europi si postavlja pitanje – kako je moguće da nakon uspostave samostalne Hrvatske još uvijek u Hrvatskoj dominiraju klevete protiv blaženog Alojzija Stepinca i da se njegova žrtva ne poštuje, a da se njegova borba za prava svakog pojedinca obezvrjeđuje?
Svi se sjećamo sramotnog nastupa srpskog patrijarha Porfirija na HRT-u, gdje je otvoreno iznosio odvratne laži o Stepincu. Porfirijeve laži su ostale bez reakcije, a taj srpski ultranacionalist, koji suzavcem i gumenim mecima provodi svoj „apostolat“, od Plenkovićeve svite ima tretman kao da je prijatelj i Guverner Hrvatske.
Je li moguće zamisliti događanje u Poljskoj koje ima veze sa svetim Ivanom Pavlom II, a da svi bitni društveni činitelji Poljske ne budu nazočni? To je u Poljskoj nemoguće. Doista, Poljska baštini duboko štovanje Ivana Pavla II, i to s punim pravom, jer je taj poljski papa puno učinio za svoj narod, ali i za cijeli svijet.
Ono što je Ivan Pavao II za Poljake u nacionalnom smislu, nedvojbeno je blaženi Alojzije Stepinac za Hrvate.
Sramotna je činjenica da su 25. obljetnicu Stepinčeve beatifikacije Jandroković, Plenković, Milanović i ostali ignorirali – u ovom slučaju je nazočnost na misi (bez obzira na vjerska uvjerenja) bila obveza za tu trojicu. A upravo ta sramotna činjenica i jest odgovor na probleme s kojima je današnja Hrvatska suočena.
Poljaci se s poštovanjem odnose prema svojim nacionalnim vrijednostima, u Poljskoj se ne slavi general Jaruzelski, već Ivan Pavao II. Poljska ne živi u mraku komunističkih indoktriniranih povijesnih laži, a rezultat te jasne politike jest da Poljska ima jedan od najstabilnijih gospodarskih napredaka u Europskoj uniji i da se Poljaci masovno vraćaju u svoju domovinu.
Mi u Hrvatskoj imamo za povjesničare pojedince kao što su Tvrtko Jakovina i Hrvoje Klasić; Alojzije Stepinac nema ni primjeren trg, ni primjerenu ulicu u Zagrebu; srpski patrijarh koji pjeva četničke pjesme ima tretman velikana na HRT-u; čelnici države, Plenković i Milanović, su djeca komunizma, iz kojega razloga i jesu na pozicijama. Rezultat trenutačne politike u Hrvatskoj jest pola milijuna iseljenih hrvatskih građana, a stanje u Hrvatskoj je takvo da uvozimo od jaja do rajčice, od mrkve do svinjetine, a sve zdravo i prosperitetno se uništava kako bi uska skupina mogla bezočno krasti.
Izbor koji imamo u Hrvatskoj jest – uspostaviti europske vrijednosti i vladavinu prava, kao Poljaci, te imati uređenu i prosperitetnu državu, ili ćemo ostati u mraku lažne povjesti i pravnog nereda koji danas imamo u Hrvatskoj, te živjeti u siromaštvu i nepravdi.
Molimo blaženog Alojzija Stepinca da zagovara Hrvatsku, kako bi toliko željena i voljena Hrvatska postala pravedna, uređena i uspješna europska država.