U petak sam zatražila da Sabor sveobuhvatno raspravi hrvatsko demografsko rasulo, ali s posebnim naglaskom na usporedbu s demografskim, kao i gospodarskim kretanjima u nizu drugih europskih država.
Jer, kad se usporede demografske mjere Mađarske, Češke, Poljske, Njemačke, onda će svatko moći zaključiti kako Hrvatska uopće nema demografske mjere, da su nam cijene apsurdno previsoke, porezi nepodnošljiv visoki, a plaće ispod svake razine niske.
Ovaj moj Zahtjev očito je izazvao paniku u redovima vladajućih moćnika. Tako je Plenković dan poslije, u subotu, odjednom zaključio da se hitno mora nešto poduzeti u svezi negativnih demografskih kretanja.
Da pojasnimo: predsjednik vlade u zadnjih sedam godina, koji je blokirao institucije kako bi se neometano moglo krasti, koji je natjerao na stotine tisuća hrvatskih građana na bijeg iz Hrvatske i doveo do nepodnošljive nepravde i sveopće korupcije, javlja se i govori kako treba nešto poduzeti – valjda protiv samog sebe.
Javio se i Zoran Milanović (čovjek koji prima plaću predsjednika države, ali tu svoju funkciju, naravno, ne izvršava), pozivajući u istarskom Buzetu na borbu protiv korupcije, jer je ona po Milanoviću uzročnik raseljavanja hrvatskih građana.
Milanović je bio predsjednik vlade četiri godine, u kojima su se dogodile najveće pljačke hrvatskih građana. Prvi je slučaj privatizacija Croatia osiguranja, a drugi su Pred-stečajne nagodbe.
Nedvojbena je istina da su Milanović i Plenković već 11 godina na vlasti u Hrvatskoj. U tom razdoblju državne institucije su u potpunosti blokirane te su protupravno podređene korumpiranim moćnicima. Milanović i Plenković su institucije (kao što su Državni inspektorat, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ili DORH) ciljano onemogućili u radu kako bi raznorazni Tedeschiji, Martine Dalić, Ante Vlahovići ili Pavli Vujnovci mogli kršiti sve norme i besramno se bogatiti.
Drskost u laganju, a pritom se ne zacrveniti, jest karakteristika današnjih vladajućih struktura. Oni nemaju nikakav osjećaj za spremačicu u školi koja zarađuje 600 eura, za učitelja koji zarađuje 800 eura, za zaposlenicu Tiska koja zarađuje 700 eura i koja nema nigdje otići na zahod, za zaposlenike u trgovinama koji zarađuju trećinu onoga što njihovi kolege u Austriji ili Njemačkoj zarađuju, i kojima se krše sva moguća prava uz otvorenu toleranciju Državnog inspektorata.
Plenković, Milanović i ostala družina razorili su poljoprivrednu proizvodnju u Hrvatskoj, tako da Hrvatska ne proizvodi ni svinjetine, ni govedine dostatno za svoje tržište; Hrvatska ne proizvodi ni dovoljno luka, pa čak ni jabuka.
Ta stožerski organizirana laž danas je ponovno doživjela svoj vrhunac. Svi mediji javljaju da je ministar gospodarstva Filipović pozvao trgovačke lance kako bi ih natjerao da vrate cijene od prije Božića.
U ovoj vijesti vidljive su dvije organske manipulacije.
Prva manipulacija jest teza koju vladajuća nomenklatura nameće, da su cijene na Božić prošle godine bile prihvatljive – što je čista laž. Cijene su u zadnjih 10 godina nepodnošljive, a od početka rata u Ukrajini izgubili su svaku kontrolu. Prihvatljive cijene u Hrvatskoj za osnovne životne potrepštine morale bi biti za 100% niže, kako bi bile u skladu s primanjima hrvatskih građana.
I tu dolazimo do druge manipulacije. Mediji prenose apsurdnu vijest da će vlada spustiti cijene u trgovačkim lancima. Kao da čitamo vijesti iz 60-ih godina prošlog stoljeće, u kojima su centralni komiteti određivali cijene jogurta i jabuka.
Dakle, vlada niti ima ovlasti, niti će spustiti cijene. Naime, Hrvatska je članica Europske unije te vlada nema ovlasti za određivanje maloprodajnih cijena.
Ali država itekako snosi krivicu za ovu razinu cijena, i ima instrument kako osigurati prihvatljive cijene hrvatskim potrošačima.
Taj instrument se zove: efikasna primjena zakona od strane državnih tijela. Jer, kada bi Državni inspektorat provodio zakone, a Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja djelovala kao u Njemačkoj, Češkoj ili Poljskoj, onda u Hrvatskoj ne bi bilo kartelskog udruživanja. U Hrvatskoj bi vladao tržišni red, a cijene bi se formirale na temelju ponude i potražnje – znači, ne bi se ni proizvođači, ni trgovci dogovarali, jer je to protuzakonito, a to bi značilo znatno niže cijene za hrvatske potrošače.
U potpunosti je isključena mogućnost da sadašnje strukture uspostave tržišni red, a on je jedini put za prihvatljive cijene i dostojanstven život u Hrvatskoj. Jer, jednostavno je neizvedivo blokirati institucije kako bi jedna skupina mogla krasti, i onda od takvih, devastiranih institucija očekivati da vrše svoju zakonsku ulogu i trgovačke lance primoraju na djelovanje unutar zakonskih okvira.
Završno – jedino, i doista jedino, što vladajuća nomenklatura u Hrvatskoj radi jest manipuliranje kako bi se zaštitio koruptni sustav.
U našem narodu postoji poslovica koja kaže – ne vjerujte im ni kada darove nose.
Od Plenkovića, Milanovića, Jandrokovića i ostale družine jednostavne je nemoguće očekivati bilo kakav iskorak u pozitivnom smjeru. To su osobe koje su razarale državne institucije kako bi omogućile neometanu korupciju.
Doista, oni koji su stvarali močvaru, oni je sigurno neće isušiti.