Turudićevo državno odvjetništvo mi je u zadnja dva dana poslalo čak tri dopisa. Naravno, kada dobivate poštu od današnjih hrvatskih institucija, u pravilu ne očekujete niša pozitivno. Upravo su to potvrdile pošiljke Plenkovićevog pravosuđa.
U jednom dopisu me DORH obavještava da postupaju po mojim kaznenim prijavama – a neke su podnesene još prije tri godine. Dakle da nije tragično bilo bi smiješno. DORH uobičajeno (sjetimo se slučaja Žalac) nikada ne vidi problem ako zakone krše moćnici iz HDZ-SDP-struktura. Problem je samo kada običan građanin napravi i najmanji prijestup – tada su naše institucije brutalne.
U drugom dopisu me DORH obavještava da je Vladimir Šeks priznao da mi je prijetio, ali ne na način kako sam ja to napisala i prijavila, pa je onda DORH u izboru između moje izjave i Šeksovog priznanja povjerovao Šeksu, te odbacio moju kaznenu prijavu.
Dakle, Vladimir Šeks je priznao da je prijetio, ali Turudićev DORH kaže – nije to tako strašno.
Ali kad umirovljenik na Facebook-u priprijeti Plenkoviću, onda ga policija uhićuje i odvodi u zatvor. Kada Zagrepčanin na Pupovca baci komadić limuna zato što mu je Milorad Pupovac seksualno napastovao ženu, onda navedenog gospodina također policija uhićuje.
Dražava čiji pravni sustav poklanja povjerenje osobama kao što je Vladimir Šeks, koji je dokazani suradnik zloglasne UBDE, koji je nebrojeno puta uhvaćen u lažima, takva država, jamačno, ne može biti pravična prema svojim građanima, niti vjerodostojna u međunarodnim odnosima.
U trećem dopisu Turudićev DORH, odbacuje kaznene prijave protiv guvernera HNB-a Borisa Vujčića i ravnatelja Agencije za zaštitu osobnih podataka Zdravka Vukića.
Naime, navedeni dvojac sam prijavila precizno dokumentirajući njihova kaznena djela – i iz perspektive hrvatskog zakonodavstva, ali i iz perspektive europske pravne stečevine, s posebnim naglaskom na europsku Uredbu GDPR.
Dakle, u niz slučajeva Hrvatska narodna banka pasivno promatra kršenje zakona od strane banaka, koje zajednički s lihvarskim agencijama protupravno i zelenaški pljačkaju hrvatske građane.
Usput, DORH nikada nije utvrdio je li istinita tvrdnja generala Branimira Glavaša da je taj izvjesni Zdravko Vukić 2005. godine od Glavaša primio 100.000,00 Kn da glasuje za njegovog kandidata u Osječko-baranjskoj županiji.
Ali taj Vukić je na čelu institucije koja bi po zakonu trebala štititi osobne podatke hrvatskih građana?! To jest samo po sebi skandal.
U Hratskoj je trenutačno u tijeku kandidacijski postupak za izbor sudaca Ustavnog suda. Kada odete na stranice Hrvatskog sabora i pogledate životopise kandidata, onda je, primjerice, njihov datum rođenja zacrnjen. To se zove zaštita osobnih podataka.
Ali kad banka Vaše osobne podatke daje trećoj strani, bez Vašeg znanja, i to u pravilo vrlo sumnjivim lihvarskim strukturama, onda je to – po hrvatskoj Agenciji za zaštitu osobnih podataka – dopušteno.
Uredba GDPR je, pak, europska uredba koja se mora primjenjivati u cijeloj Europskoj uniji. Ona jasno propisuje da se nečije osobne podatke može dati trećoj strani samo uz suglasnost osobe čije podatke se daje. Dakle, davanje osobnih podataka hrvatskih građana lihvraskim agencijama jest protivno europskoj Uredbi!
Za djela koja lihvari zajedno s bankama čine hrvatskim građanima, u drugim državama članicama EU ekspresno se završi u zatvoru.
HNB je po zakonu nadležan kontrolirati da banke ne krše zakon. Imam niz dopisa od HNB-a u kojima mi crno na bijelo pišu, kako se to, što u zakonu piše, njih ne tiče.
DORH je u svom dopisu, pak, otišao i korak dalje, pa mi je čak napisao da moje tvrdnje ”o elementima prisile, prijetnje, povrede doma, lihvarenja i sličnih nasilnih postupanja nekih Agencija za naplatu potraživanja prema dužnicima, žrtve trebaju same prijaviti.”
U prijevodu, DORH smatra da se zakonska odredba, po kojoj je DORH dužan po službenoj dužnosti djelovati protiv organiziranog kriminala i svih drugih protuzakonitosti, na njih ne odnosi, već da bi žrtve valjda same trebale uzeti pravdu u svoje ruke.
Možemo slobodno konstatirati da pravosuđe u Hrvatskoj potiče nasilje i kaos. Jer, kada institucije prestanu primjenjivati zakone, tada nastupa pravni kaos!
Tururdić, ali i ostali moćnici (od Plenkovića, Jandrokovića do Milanovića) Hrvatsku smatraju kolonijom u kojoj oni glume kolonijalne upravitelje, a zakone primjenjuju po potrebi.
Rezultat njihovog kolonijalnog odnosa prema hrvatskoj državi i hrvatskim građanima je pola milijuna raseljenih, afričke plaće i iznadprosječne europske cijene.
Oni, pak, znaju da na hrvatskoj političkoj sceni postoji politička opcija koja se ne predaje – to smo mi u OIP-u, i zato nas cenzuriraju i spriječavaju u političkom djelovanju.
Korumpirani mediji i njihovi nalogodavci daju medijski prostor isključivo kontroliranim i jalovim političarima, koji imaju ulogu dekora demokracije.
Hrvatska danas nema oporbe, jer sadašnja kontrolirana oporba ne otvara nijednu temu koja tišti hrvatske građane. Nitko ne govori o cijenama, o mizernim plaćama, o korumpiranim medijima ili raspadnutom zdravstvu.
Poznato je da smo dali izraditi analizu pravnog fakulteta iz Berlina koji dokazuje da Hrvatska krši zakone i svoje europske obveze, i da ćemo s tom analizom putem europskih institucija demontirati lopovske strukture koje blokiraju Hrvatsku i njezine građane.
Zato su i navedeni odgovori Turudićevog DORH-a dodatni dokazi da tijelo, kao što je državno odvjetništvo, radi protiv zakona te otvoreno demonstrira pravno nasilje.
Svaki hrvatski građanin mora znati da to što rade i vlast, i pravosuđe, i mediji, nije u skladu s hrvatskim zakonom, ali nije u skladu niti s europskim normama, i da se s time ne smijemo pomiriti, niti prihvatiti nepravdu kao nešto normalno.
Neka današnji gramzljivi i nepravedni moćnici budu sigurni da ćemo u Hrvatskoj uspostaviti vladavinu prava, da će hrvatski građani biti ravnopravni sa svim ostalim narodima EU, te da će svi oni koji vrše nepravdu – za nju i odgovarati.
