Komad torte u jednoj od skupljih slastičarni u Münchenu košta 3,5 eura, a komad torte u blizini zgrade HDZ-a u Zagrebu košta 5 eura. U Njemačkoj slastičar zarađuje 2,5 do 3,2 tisuće eura, konobar početnik od 2,5 tisuće pa na gore, a u Hrvatskoj su u slastičarnama plaće 900 do 1000 eura.

Kako objasniti ove nelogičnosti? Zašto u Hrvatskoj imamo ovakvu razinu nepravde i lošeg životnog standarda?

Kome koristi tržišna blokada koja vlada u Hrvatskoj, i zašto se u Hrvatskoj ne poštuju zakoni kao u drugim državama EU? Iako svi vidimo koje posljedice taj nered ima za sve hrvatske građane, posebno je alarmantna šutnja politike i javnih društvenih čimbenika o lošem životnom standardu hrvatskih građana.

Sljedeći slučaj nam u biti sve objašnjava.

Sud Europske unije je prije par dana potvrdio kazne Google-u od 2,4 milijarde eura koju im je izrekla Europska komisija, a razlog je kršenje tržišnih načela, to jest, zlouporaba tržišne dominacije koju je činio Google.

Dakle, tržišni red se smatra temeljem uspješnog gospodarstva i posljedično dobrog standarda građana. Tako je u svim državama članicama EU, osim u Hrvatskoj!

Što su to tržišna načela, i zašto su ona u Hrvatskoj suspendirana? A ta suspenzija je temeljni uzročnik što su nam kolači skuplji nego u Njemačkoj, gdje su plaće 3 puta veće.

Stanje u Hrvatskoj možemo ilustrirati sljedećim primjerom.

Zamislite nogometnu utakmicu u kojoj sudac svira pauzu, i pred svima prima kovertu s novcima od jedne momčadi. Posljedica te scene je da ona momčad koja je kupila utakmicu nije motivirana igrati jer zna da će svejedno pobijediti, a ona momčad koja zna da je suprotna strana kupila utakmicu neće biti motivirana igrati jer zna da će izgubiti.

To je slika Hrvatske. Oni koji sude, dakle državna i pravosudna tijela, oni su kupljeni ili ucijenjeni i donose takve odluke, da oni koji su ih kupili mogu raditi što hoće – dizati cijene koliko hoće ili obespravljivati radnike do mile volje. Drugi, koji nisu uvezani s pravosuđem i politikom, oni će na tržištu biti uništavani od inspekcija, poreznih i inih uprava, i oni se ne mogu održati u poslovnom smislu.

Ta bahato-nasilnička gramzljivost koja dominira Hrvatskom poprimila je neviđene razmjere. Andrej Plenković je neki dan na “konferenciji” o proizvodnji hrane hladnokrvno lagao cijeloj naciji. Bahato iznoseći laži, Plenković je nastupao s manirama koje je rabio bivši jugoslavenski političar Stane Dolanc.

Plenković je utvrdio da je naša poljoprivredna proizvodnja sasvim dostatna, a eto ono što nije baš na razini, to je po Plenkoviću posljedica slobodnog tržišta u Europskoj uniji. Koja laž!

Dakle, proizvođač krumpira Dodlek izbačen je s polica Konzuma po nalogu Pavla Vujnovca kako bi Vujnovac mogao uvoziti francuski krumpir na kojem je više zarađivao. I to je nedvojbeno bilo kazneno djelo i dokazani slučaj nepoštene trgovačke prakse. Što se Vujnovcu dogodilo poslije toga? Ništa. A mi u Konzumu kupujemo nizozemske i francuske krumpire.

Vujnovac nije kažnjen jer ga štiti Plenković. Naravno da Plenković pri tome čini kazneno djelo. To je klasični primjer razaranja tržišta, u ovom slučaju u izravnoj organizaciji hrvatske vlade.

Dakle, stanje poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj nema veze sa slobodom tržišta, već s blokiranim tržištem i kartelom koji vlada hrvatskim gospodarstvom.

Na navedenoj konferenciji gdje je Plenković samog sebe nadmašio u bahatom laganju, nastupio je i Emil Tedeschi, jedan od onih moćnika koji na gospodarskoj sceni postoje zato što su tržište i pravosuđe blokirano. Dakle, taj Tedeschi je izjavio da se treba obračunati sa sivim tržištem. Osobno posjedujem dokumentaciju koju je poslala austrijska financijska agencija hrvatskim vlastima, a koja dokazuje da je Emil Tedeschi izvršio porezni kriminal i oštetio Hrvatsku. Samo u tom slučaju za 800 tisuća eura. Dakle, dokazani lopov poziva na borbu protiv lopovluka.

Isto tako, izvjesni Mirko Ervačić, vlasnik Osetina grupe, koji pripada istom korumpiranom kartelu privilegiranih poduzetnika, izjavljuje kako Hrvatska izvozi svinje u Mađarsku jer u Hrvatskoj nemamo kapaciteta klanja svinja, pa onda nazad uvozimo gotovo meso. Znači, Hrvatska nije u stanju organizirati ni klanje svinja. Pa, dokle smo to došli dragi ljudi, tko nas je doveo u ovo stanje?

Plenković i Milanović su Hrvatsku doslovno „očerupali“ i uništili proizvodnju hrane, što sljedeće brojke dokazuju.

Hrvatska samodostatnost u proizvodnji mesa iznosi 50 posto, a austrijska je 145 posto, češka 85 posto, a slovenska 85 posto.

Hrvatska samodostatnost u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda je 45 posto, a austrijska je 140 posto, češka je 135 posto a slovenska 119 posto.

Ove činjenice svjedoče da zbog blokade i tržišne protekcije, koju organiziraju moćnici (počevši od Plenkovića do Milanovića te njihovi podobni poduzetnici), hrvatski građani snose neviđenu torturu cjenovnog pritiska. Taj cjenovni pritisak srednjoročno će napraviti ogromnu štetu hrvatskom turizmu, a sve ove činjenice doprinose sustavnom raseljavanju hrvatskih građana.

Ove tržišne manipulacije su moguće isključivo zbog blokiranog pravosuđa, ali i korumpirano-cenzuriranih medija. Pravosuđe šutke gleda kako političari krše zakone, a mediji prešućuju bitna društvena događanja, dok minorna događanja uzvisuju te sustavno manipuliraju hrvatskim građanima.

Nitko na političkoj sceni ne govori o stanju u poljoprivredi. Nitko od nas nije čuo da su se Zoran Milanović, Ivan Penava, Dragan Primorac ili Marija Selak Raspudić, pobunili protiv vlasnika PPD-a Pavla Vujnovca i kriminala koji ta grupacija provodi.

Razlog je vrlo prozaičan. Cijela politička scena jest kontrolirana i sama korumpirana, ili je plašljiva i nedorasla, te ne smije govoriti o ničemu bitnom. Kada netko otvara bitne teme o životu hrvatskih građana, ili traži poštivanje zakona, onda biva cenzuriran i pokraden na izborima, to znam iz osobnog iskustva.

U hrvatskim medijima ne čitamo ništa o stanju u poljoprivredi, o stanju u zdravstvu, ali sustavno čitamo o tome što će Marija Selak Raspudić ili njezin muž Nino napraviti kada dođu u Predsjedničke dvore. Naime, oni će promijeniti zavjese i Nino će nositi ljepše šešire od Mihanovićeve supruge. Dakle, mediji sustavno vrijeđaju inteligenciju hrvatske javnosti, ali i manipuliraju te uskraćuju hrvatskim građanima pravo na informaciju. Politika je svedena na doskočice i sitna podmetanja.

Ovih dana se Plenković hvali podizanjem kreditnog rejtinga od strane Agencije Standard & Poor’s, proglašavajući tu vijest povijesnom. Plenković je doista sitni i neuvjerljiv manipulator.

Svi znamo da je banka Lehman Brothers samo nekoliko tjedana nakon potvrde najvišeg rejtinga od rejting agencija propala, te je u međuvremenu prestala postojati.

Hrvatskoj kreditni rejting ne pomaže, jer nitko ozbiljan neće investirati u državu u kojoj je pravosuđe servis korumpirane vlasti, a mediji propagandna mašinerija.

Znači, činjenica da Hrvatska uvozi sve, od češnjaka do rajčica, te da su nam plaće afričke a cijene nad-prosječne u Europi, jest posljedica blokiranja tržišta i korumpiranih medija.

Kada bi Hrvatska imala medije kao druge države EU onda Plenković ili Milanović ne bi postojali na političkoj sceni, jer bi bili suočeni s medijskim pritiskom – ali i s pravosudnim djelovanjem.

U Hrvatskoj je, dragi prijatelji, sve jasno.

Postoji kartel političko-pravosudno-medijskih struktura, koji ne dopušta da Hrvatska bude država u kojoj će se zakoni poštivati kao u ostatku EU, jer bi to poštivanje bilo ujedno njihovo nestajanje sa političke scene.

Navedene strukture vode brigu da se na političkoj sceni ni slučajno ne pojavi netko tko nije ucijenjen i korumpiran.

Vijest da je Siniša Hajdaš Dončić najizgledniji kandidat za predsjednika SDP-a dokazuje da samo dokazani smutljivci dobivaju medijski i politički prostor. Hajdaš Doničić bi samo zbog izgradnje zagrebačke zračne luke trebao praviti društvo Ivi Sanaderu, jer na tom projektu se dogodila jedna od većih pljački hrvatskog novca.

Upravo iz navedenih razloga ne smijemo posustati u borbi za uređenu državu u kojoj se zakoni poštuju i primjenjuju kao u ostatku Europe.

Jer, u uređenoj Hrvatskoj će poštenje i marljivost biti vrijednosti koje će dominirati hrvatskim društvom, umjesto laži i lopovluka koji dominiraju danas.

A samo uređena Hrvatska može osigurati dobar životni standard hrvatskim građanima.

Urediti pak Hrvatsku mogu samo oni koji nisu korumpirani i ucijenjeni.

Stoga je OIP jedina opcija koju Hrvatska ima, jer mi nemamo straha od moćnika i imamo čeličnu odlučnost uvesti reda u našu Hrvatsku, jedinu Domovinu koju na ovome svijetu imamo.